Industrijski kontaminirani lokaliteti u Srbiji kao potencijalna javno-zdravstvena pretnja za izloženu populaciju
Sre 24.10.2018 • Projektni tim

Rudarstvo i prerada metala je još uvek vitalni izvor prihoda u Srbiji, zahvaljujući značajnim mineralnim nalazištima bakra, olova, cinka, antimona. Rudnici i topionica bakra locirani su na istoku zemlje: Bor, Veliki Krivelj, Cerovo, Majdanpek. Napušteni rudarsko-topionički kompleks antimona i fabrika za reciklažu akumulatora blizu su zapadne državne granice: Zajača, Krupanj, Stolice. Rudnici uglja i termoelektrane, okružuju Beograd: Obrenovac (2 termoelektrane), Grabovac (pepelište TENT), Kolubara i Kostolac. Glavni cilj rada je fokusirati se na potencijalne javno-zdravstvene pretnje poreklom od industrijskih zagađenja u Srbiji. Usled činjenice da su teški metali (Pb, Cd) i metaloidi (As) prirodno prisutni u rudama i površinskom sloju tla, njihovo prisustvo u PM10 frakciji ambijentalnog vazduha, predstavlja značajan javno-zdravstveni problem, u blizini industrijski kontaminiranih lokaliteta. Izvor podataka su Agencija za životnu sredinu Srbije, Institut za rudarstvo i metalurgiju Bor, Gradski zavod za javno zdravlje Beograd, koji čine integralni deo sistema za kontinuirani monitoring kvaliteta vazduha u sklopu Državne mreže automatskih mernih stanica. Koncentracije arsena u PM10 česticama ekstremno su iznad dozvoljenih vrednosti u Boru i Lazarevcu, dok koncentracije kadmijuma u Boru nisu značajnije povećane.

U Srbiji nije usvojena regulativa kojom se omogućava kontinuirano i institucionalizovano praćenje štetnih uticaja iz životne sredine nan a njima izložene osetljive populacione grupe, iako su jasno definisane visoke koncentracije polutanata jasni pokazatelj da takve mere treba što pre preduzeti.